Dubrovacko podrucje

Dubrovnik je danas sjedište Gradske uprave Dubrovnik i Dubrovačko-neretvanske županije. Današnje granice Dubrovačkog područja u velikom dijelu poklapaju se s nekadašnjim granicama stare Dubrovačke Republike, pa obuhvaćaju veći dio poluotoka Pelješca sa Stonom.

 

U sastavu je Dubrovnika područje Dubrovačkog primorja od Neuma do Rijeke Dubrovačke, zatim Rijeka Dubrovačka, Župa Dubrovačka, Konavle s Cavtatom, Elafitski otoci (Sipan, Lopud, Koločep i dr.), najveći dubrovački otok Mljet, pred gradom otok Lokrum. Od stonskih vrata (Boke false) do Cavtata pruža se vjenčić nenaseljenih otočića: Olip, Jakljan, Daksa, Sveti Andrija, Grebeni, Bobara, Supetar i Mrkan.

Najstarije područje Dubrovačke Republike, nazvano Astarea, što znači djedovina, prostiralo se od Cavtata do Orašca, obuhvaćajući Župu Dubrovačku s Brgatom, Rijeku Dubrovačku i Zaton. To je pripadalo Dubrovniku od starine.

 

Od 11. st. Republika proširuje svoj teritorij, da ga početkom 15. st. konačno zaokruži na granicama koje je sačuvala do svoje propasti.

 

Tako u 11. st. Elafitski su otoci u posjedu Republike; u 13. st. proširuje svoju vlast na otok Lastovo; 1333. godine dobila je Ston i Pelješac; nedugo zatim otok Mljet; 1399. godine područje od Stona do Orašca; a 1419. i 1427. godine Konavle s Cavtatom.

 

 

 

 

Sva svoja teritorijalna proširenja Dubrovačka Republika rješavala je promišljenom diplomatskom vještinom i kupovinom od susjednih bosanskih, srpskih i hercegovačkih velikaša i vladara. Svoj teritorij nije nikad oružjem širila, ni ratovima osvajala, ali je svoje teritorijalne posjede i oružjem branila i obranila u mnogim naletima osvajača.